Molite se, a ne dobijate mir? Sveštenik otkrio gde svi grešimo - Ovo je najveći greh savremenog hrišćanina! "Dvojedušnost sve prisutnija, verujemo a plašimo se"
Svako je čuo pouku: „Traži mudrost od Boga i daće ti se“. Međutim, ako je to toliko lako, zašto onda mnogi od nas imaju osećaj kao da im molitva udara u plafon? Ili zašto kada tražimo, ne dobijamo mir?
Sveti Apostol Jakov nam je otkrio sitan tekst tog duhovnog ugovora. Otkrio nam je jedini uslov koji treba da ispunimo da bi naša molitva bila uslišena.
Sveštenik Aleksandar Prascević istakao je da taj uslov nije da budemo bezgrešni. Taj uslov nije da budemo savršeni. Taj uslov je samo da ne budemo podeljeni u duši.
Na svom Jutjub kanalu "svestenik Aleksandar Prascevic" govorio je o jednoj najopasnijoj duhovnoj bolesti savremenog hrišćanina. Sveti Jakov tu duhovnu bolest naziva dvojedušnost.
- Šesti stih kaže "Neka svako ište sa verom ne sumnjajući ništa". Sveti Jakov nam daje jedno od najslikovitijih poređenja u Novom zavetu. On kaže da je čovek koji sumnja kao morski talas što ga vetar podiže i vitla. Zamislite samo tu sliku i razmislite. Talas nema svoju volju. Talas nema svoj pravac. On ide tamo gde ga vetar nosi - kaže Prascević i dodaje:
- Ako vetar duva levo, i talas ide levo. Ako vetar duva desno, i talas ide desno. E, takav je i hrišćanin koji sumnja. Ujutru na liturgiji veruje u Božju moć. A popodne pročita neku lošu vest, uplaši se i padne u očajanje. Uveče se moli Bogu, a sutradan traži rešenje u sujeverju ili u horoskopu. I šta se s njim u stvari dešava? Njegovo duhovno stanje zavisi od spoljašnjih okolnosti. Ako je sve dobro, slava Bogu. Ako je nešto loše, Bože, gde si? Zašto si me ostavio? E, to je taj talas. Nestabilan, nepredvidiv i, nažalost, nemoćan.
Šta znači biti dvojedušan?
U osmom stihu Sveti Jakov koristi reč "dvojedušan". Dali postoji čovek sa dve duše? Profesor Emilijan Čarnić je to sjajno objasnio. On kaže da je to čovek podeljenog srca. Jedna strana ga vuče ka Bogu, a druga strana ga odlači ka svetu.
- To smo svi mi kada želimo Carstvo nebesko, ali ne želimo da se odreknemo svojih strasti i grehova. To smo svi mi kada kažemo verujemo u Isusa Hrista, ali za svaki slučaj kucnemo u drvo ili nosimo crveni konac. Opet, to smo svi mi natovareni materijalizmom, pa nam je Bog samo rezervni plan za večnost. Sveti Jakov je po ovom pitanju surovo iskren i kaže da takav čovek ne misli da primi šta od Gospoda. Zašto to kaže? Ne zato što je Bog tvrdica, već zato što dvojedušan čovek jednostavno nije sposoban da primi - kazao je Prascević.
Sveštenik poredi dvojedušnost sa tim da čovek pruža ruke da primi poklon. Ali u isto vreme ih grčevito stišćete u strahu i u nekom nepoverenju.
Po njegovim rečima, lek za ovu duhovnu bolest je vera. Celovitost vere. Lek je i u odluci. Kaže da se moramo odlučiti kome verujemo.
- Ne možeš se moliti Bogu da ti reši problem, a da u dubini duše imaš neki plan koji isključuje Boga. Vera bez sumnje znači reći: Gospode, ja ću raditi sve što zavisi od mene, ali krajnji ishod prepuštam Tebi. I neću paničiti, jer znam da Ti držiš kormilo mog života. I kada izbacimo tu drugu stranu duše, stranu straha, sujeverja i kalkulacija, tek onda naša molitva postaje kao laserski zrak. Usmerena, snažna i delotvorna - ispričao je sveštenik Aleksandar.
Kurir.rs